Statistika ukazuje i na to da je učešće hrane u potrošačkoj korpi poraslo sa 37,81 na 45,33 odsto, dok je udio hrane u prosječnoj plati skočio sa 75,5 na 84,3 procenta. 

Ekonomista Miloš Grujić ističe za “Glas Srpske” da svi ovi podaci ukazuju na to da građani troše najveći dio prihoda na osnovne životne namirnice.

Da li je riječ o čipflaciji, odnosno vrsti inflacije gdje cijene jeftine robe i usluga rastu po drastično višim stopama od luksuzne robe, Grujić kaže  da je neozbiljno tvrditi bez dubljih analiza.

- Ali imamo jasne indikatore koji ukazuju na smanjenje životnog standarda građana. Ovakvi trendovi ne utiču samo na trenutne finansije pojedinaca već imaju dugoročne posljedice na društvenu stabilnost i ekonomski razvoj. Čipflacija može navesti potrošače da budu oprezniji u potrošnji i traže jeftiniju alternativu, što može smanjiti ukupnu potrošnju. Smanjenje potražnje može se odraziti na određene industrije i brendove. Osim toga, čipflacija može povećati socijalne nejednakosti, pogotovo među domaćinstvima sa nižim prihodima - pojašnjava Grujić.

Naglašava da je očigledno nekoliko trendova koji bi mogli biti povezani s fenomenom čipflacije. 

- Prvo, cijene hrane su porasle znatno više od prosječnog rasta vrijednosti potrošačke korpe. Ovo je jedan od glavnih indikatora čipflacije. Osim toga, očigledno je da su naši sugrađani prisiljeni da sve veći dio svog budžeta troše na hranu. Istovremeno, iako su plate porasle, one nisu porasle dovoljno da nadoknade rast cijena hrane. Kao rezultat, građani imaju manje novca za druge stvari, što dodatno pogoršava njihov životni standard - kaže Grujić.

Međutim, naglašava Grujić, ozbiljni ekonomisti bi ovdje napravili ogradu jer, kako kaže, da bi sa sigurnošću zaključili da se radi o čipflaciji, trebalo bi da budu uzeti u obzir i faktori kao što su kvalitet proizvoda, struktura potrošnje i globalni trendovi. 

- Na primjer, ako je došlo do poboljšanja kvaliteta hrane u posljednjih pet godina, to bi moglo djelimično objasniti rast cijena. Prilično sam siguran da metodologija podrazumijeva sličan kvalitet hrane, ali isto tako mislim da su mnogi građani prisiljeni kupovati jeftinije proizvode nižeg kvaliteta. Čak i uz rast plata, mnogi imaju manje novca za trošenje zbog rasta cijena najčešće korišćenih dobara i usluga, rata kredita i računa za energiju. Rezultat je smanjenje lične potrošnje, što dodatno pogoršava stanje u ekonomiji - rekao je Grujić.

Kazuje da je, s ciljem zaštite najugroženije kategorije stanovništva i stabilizacije tržišta, moguće razmotriti povećanje određenih davanja i subvencionisati cijene nekih namirnica. 

- Takve mjere već vidimo na tržištu. Međutim, napomenuo bih da ozbiljni zagovornici tržišne ekonomije i slobodnog tržišta upozoravaju da su povećanje minimalne plate, regulisanje cijena i subvencije često nepopularne mjere jer mogu negativno uticati na tržišnu dinamiku - zaključio je Grujić.

Menadžer projekata u Udruženju građana “Don” iz Prijedora Zoran Petoš rekao je da su još prije pet godina upozoravali na enormnu inflaciju kada su, primjera radi, cijene ulja rasle na dnevnom nivou.

- Tada je opravdanje za sve bila korona, kasnije rat u Ukrajini, međutim, i kada je korona prošla, cijene su ostale na tom nivou. Neki proizvodi su poskupjeli i do 100 odsto i nikada se nisu vratili na te neke prethodne cijene. Rast plata, naravno, nije pratio procenat poskupljenja. Najviše su poskupjele osnovne životne namirnice bez kojih nijedan čovjek ne može. Potrošači žive pomireni sa tom novom istinom. Bore se sa inflacijom tako što kupuju manje količine, što je žalosno - rekao je Petoš.