Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju Tucindan, praznik pred Badnji dan, kada se priprema hrana za Božić.

Po srpskom običajnom kalendaru, Božić se slavi tri dana, 7, 8. i 9. januara, ali se kao praznični dani računaju i današnji Tucindan i sutrašnji Badnji dan.

Na Tucindan se priprema meso za božićnu pečenicu. Prema narodnom vjerovanju, od te pečenice zavise sreća i blagostanje kuće. U gradovima se meso kupuje, a u selima se prase ili jagnje za pečenicu odredi znatno ranije i hrani posebnom hranom. Ponegdje se pripremaju ćurka, guska ili pile.

Od Tucindana počinje i spremanje kuće za Božić. Domaćica priprema brašno, posudu sa zrnevljem žita, mijenja slamu u gnijezdima za živinu ako je imaju, pribavlja voće, slatkiše i novčiće koje će na Badnje veče prosuti po slami rasutoj u kući, a djeca će ih pokupiti pijučući.

Prema vjerovanju, ništa se ne daje niti iznosi iz kuće, jer će onda i preko cijele godine stvari samo odlaziti iz tog domaćinstva.

S druge strane, trebalo bi vratiti sve dugove, da domaćin ne bi bio dužan do sledećeg Božića.

Takođe se ni djeca nikako ne smeju tući da im, prema vjerovanju, ne bi izašli čirevi.

U nekim krajevima, na Tucindan se ne večera za stolom nego na podu. Prvo se postavljaju so i bijeli luk, a onda hljeb, pasulj, kupus i ostala posna hrana. Za večerom domaćin mora biti okrenut istoku. Poslije večere, pred počinak, domaćica zamijesi badnjačku pogaču i božićne hljebove (kolače) koje će peći sutradan.