Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas, treću nedjelju pred Božić, praznuje Djetinjce kada odrasli simbolično vežu djecu, koja se driješe, odnosno oslobađaju pripremljenim darovima.

Djetinjci se slave treću nedjelju pred Božić. Odrasli rano ujutru ili po dolasku iz crkve sa bogosluženja vežu djecu, a za vezivanje obično koriste kaiš, gajtan, kanap ili deblji konac. Obično se zavežu noge ili ruke, pa se jednim dijelom kanap zaveže za sto ili stolicu.

Vezivanje za Djetinjce, Materice i Oce ima višestruku simboliku. Simbolizuje čvrste porodične veze, slogu, mir, poštovanje i međusobno pomaganje u svim prilikama, zatim upućuje ukućane na štedljivost i istrajnost u vrlinama.

Štedljiva djeca prikupe nešto sredstava štednjom, pa za taj dan nabave neku čast i driješe se onima koji ih vežu.

Biti kao dijete jeste povratak životu kao radosti i životu kao slobodi, što je i sama suština praznika koji najavljuju rođenje sina Božijeg.

Djetinci, kao i Materice i Oci, koji padaju na naredne dvije nedjelje, provode se u zajedništvu, uz okupljanje porodice. Svakog od ovih praznika, priprema se svečani ručak na kojem se okupi cijela porodica.

Sledeće nedjelje u ulozi darodavca su majke, posljednje nedjelje pred Božić, poklone dijele očevi.

Međusobnim vezivanjem i odvezivanjem, ukazuje se da se treba radovati i kada darujemo druge, da davanje znači dobijanje, da milosrđe znači ljubav prema bližnjem, da praštanje i pokajanje jesu vrline.

Sutra se potapa božićna pšenica u vodu, na Nikoljdan sije, kako bi dovoljno porasla do praznika rođenja Sina Božijeg.