Nekadašnji vođa navijača Zvezde otkrio da su htjeli da fizički povrijede najboljeg igrača Cibone osamdesetih.

Zoran Timić Tima, nekadašnji vođa navijača Crvene zvezde, prepričao je anegdotu iz osamdesetih godina, kada su "Delije" imale plan da prebiju i povrijede Dražena Petrovića, tada najboljeg igrača Cibone, dvostrukog uzastopnog prvaka Evrope. U izjavi za "Zvezda TV", on je rekao da su navijači Zvezde tada bili frustrirani zato što njihov tim tokom osamdesetih nije mogao da postane prvak, pa su im padale na pamet i takve nasilne ideje.

"Kao što smo išli na fudbal, vrlo redovno smo pratili i KK Zvezda, bila je Zvezda vječito druga tih osamdesetih, pobjeđivala nas je Cibona, Partizan, Jugosplastika… Te 1984, 1985, 1986, Cibona je bila dominantna u evropskoj košarci i to nas je jako frustriralo. Bili smo dosta blizu, a nikako nismo uspijevali, stalno smo gubili, frustrirajuće je to izgledalo. U gomili naših boravaka u Zagrebu, sjedili smo i smišljali šta bismo mogli da uradimo.Naravno, Dražen Petrović bio je najbolji igrač Cibone, pa smo pomislili da saznamo gdje je, pa da ga preplašimo, da mu prijetimo. Bili smo mladalački naivni, nismo znali koju ideju, pa smo se radikalizovali, da ga malo prebijemo prije utakmice sa Zvezdom, da mu polomimo noge motkama. I riješimo mi njega da pratimo, tri-četiri dana smo ga pratili po Zagrebu, bez mobilnih telefona, vidjeli smo mu rutinu, gdje ide, u koji kafić, gdje stanuje… Glavni problem je bio što nikad nije bio sam, već je uvijek bio sa nekom djevojkom ili društvom. I kažemo mi 'OK', vidjeli smo šemu ulica, pa kad bude odlučujuća utakmica sa Cibonom znaćemo gdje ide, ali Zvezda te godine nije bila u finalu, pa nije bilo ni potrebe za takvom akcijom", rekao je on.

Dražen Petrović bio je zvijezda Cibone od 1984. do 1988. godine, poslije koje je jednu sezonu igrao za Real Madrid, a onda je otišao u NBA ligu i bio u njoj do svoje tragične smrti. Dražen je poginuo u Njemačkoj u junu 1993. godine i ostao upamćen kao jedan od najboljih jugoslovenskih i hrvatskih košarkaša u istoriji i definitivno kao najveća zvijezda lige u periodu Cibonine dominacije.

"PAMTIM TUČU PRED MAKSIMIROM"

Timić je rekao i da je učestvovao u pojedinim masovnim tučama navijača Zvezde i Dinamo Zagreba u glavnom gradu Hrvatske.

"Moja najveća tuča bila je 1982. godine, u Zagrebu, u finalu Kupa, gde smo prvu utakmicu igrali u Zagrebu. Tad se prvi put desilo u istoriji odlaska na gostovanja da nas policija zadrži na tribini, bilo nas je oko 150 i to je danas redovna stvar. Tada nije bilo ni kordona, ni gostujućeg sektora, izgledalo je sve to naivno i smiješno za današnje prilike. Poslije pola sata sproveli su nas preko terena do zapadne tribine i rekli nam: 'Ajte momci, tamo vam je željeznička stanica'. Krenuli smo prema stanici, a kad smo ušli u park, sa druge strane je počela da se pojavljuje ogromna grupa Dinamovih navijača. Bilo ih je i pet puta više od nas, a neko od naših starijih je rekao 'Nemoj neko da je pobjegao, ja ću da mu presudim u Beogradu, idemo naprijed, juriš braćo Srbi'. Kad smo im prišli, nisu vjerovali da jurišamo na njih, stali su, počeli da se povlače, bio je tu masakr i njih 10-15 ostalo je da leži u parku. Uletjela je poslije toga policija sa džipovima, motorima, rastjerali su i nas i njih. Imao sam 18 godina i bila je to moja prva navijačka pobjeda, bio sam ponosan, a pored ponosa ubili smo strah, jer nikome nije bilo svejedno, svi smo tada znali da je Zagreb neprijateljsko okruženje za nas i odbranili smo se."

Kad smo već kod tog Zagreba, u samom početku odlaska u Zagreb, upoznali smo nekoliko navijača Zvezde u Zagrebu, rođenih Zagrepčana, bili su naravno Srbi svi. Družili smo se, dolazili su u Beograd, mi smo išli kod njih, spavali, smišljali akcije kad igraju Cibona, Dinamo, da sačekamo da otmemo neku zastavu… Desilo se to da smo počeli da se družimo sa dva brata koju su bili Srbi i koji su imali stan u centru grada. Taj stan u Medulićevoj ulici postao nam je baza, gdje smo spavali u Zagrebu, okupljali se, čuvali transparente. Dane i dane smo provodili tamo. Mnogo godina kasnije, saznao sam da je u prizemlju te zgrade bilo sjedište Bed blu bojsa."

Ipak, kada poredi sadašnje vrijeme sa tadašnjim, navijački svijet iz osamdesetih godina naziva mnogo naivnijim u odnosu na aktuelni.

"Jedna od stvari sa kojima sam se susreo u to vrijeme su i naravno, navijačke tuče. Kad sam bio mali, trčao sam za starijima, gledao šta rade, kako to izgleda. Bio sam još mali i nisam imao hrabrosti da učestvujem, a poslije sam se okuražio, posebno kada se igra sa Partizanom, pa smo išli po ulici i napadali navijače Partizana, ali sve je to bilo naivno i nevino u odnosu na ono što se događa danas. U to vrijeme se nisu koristili noževi, pogotovo ne pištolji, sve se svodilo na to da napadnemo na nekog da mu otmemo šal, zastavu, da eventualno dobije ćušku. Danas su svi mnogo nasilniji nego u to vrijeme."