Ponovo zabrinjavaju podaci o nedostatku ljekara. Čak 50 odsto ljekara primarne zdravstvene zaštite nedostaje u Bosni i Hercegovini.

Ponovo zabrinjavaju podaci o nedostatku ljekara. Čak 50 odsto ljekara primarne zdravstvene zaštite nedostaje u Bosni i Hercegovini.

Posljedice bi mogle biti nesagledive, jer su doktori porodične medicine prva ruka spasa svim pacijentima, ali institucije malo čine da ih zadrže u BiH. Podatak da jedan ljekar brine o više od 2.000 pacijenata dovoljno govori o tome koliko je situacija ozbiljna.

Moguć kolaps

Samo je 746 ljekara porodične medicine u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nastavi li se ovakav trend odlaska stručnog osposobljenog medicinskog kadra, zdravstvene ustanove bi mogle biti pred kolapsom. Takođe, ni mladi nisu zainteresovani za rad u manjim ambulantama, a nerijetko je teško doći i do specijalizacije. Dr Sanel Husarić iz Srebrenika sam se izborio za specijalizaciju koju obavlja u Tuzli.

– Svjedoci smo iz u dan da sve više mladih ljekara napušta državu. Ide vani. Ja uopšte nisam razmišljao da napuštam državu i idem vani. E sad, nadam se da ima perspektive i da će u budućnosti biti stabilniji sistem – kaže Husarić.

Primarni nivo

To što nedostaje ljekara porodične medicine trebalo bi sve zabrinuti. Najviše pacijente.

– Mi smo ulazna vrata u zdravstveni sistem i većina problema naših pacijenata rješava se upravo na primarnom nivou. Ne bismo smjeli dozvoliti da pacijenti ostanu bez doktora primarne zdravstvene zaštite posebno bez porodičnog doktora. Mislim da je to veliki problem i ukoliko se ne počne na vrijeme rješavati na vrijeme pogotovo u sredinama gdje već postoji, gdje oni koji odlučuju su vjerovatno malo i zakasnili, problem će se samo produbljivati – kazala je za BHRT dr Amira Srabović, iz Službe porodične medicine Doma zdravlja Tuzla.

Da je broj ljekara i više nego nedovoljan najbolje govori činjenica da umjesto 35 pacijenata koliko bi trebali, porodični ljekari pregledaju i do 70 pacijenata. A uz to, još dodatni problem. Umjesto da se posvete pacijentu, pred njima je prvo velika administrativna procedura.

– Mi se sada suočavamo s tim, da kada vam se u ordinaciji nađe pacijent, vjerujte ja sam najmanje doktor. Ja sam najviše administrativni radnik. Trebam da upišem razlog dolaska pacijenta, trebam da to sve unesem zdravstveni karton, papirnati karton, pa u elektronski zdravstveni karton. U međuvremenu trebam da uradim nekoliko radnji za pacijenta, da dobije elektronsku uputnicu, elektronske recepte i da na neki način pregledam pacijenta – kazala je dr Senada Selmanović iz Udruženja doktora porodične medicine TK.

Odlazak ljekara

Težak i iscrpljujući svakodnevni rad, koji je uz to nedovoljno plaćen, svakako jedan od vodećih razloga odlaska ljekara. A sluha nadležnih, kaže doktorica Senada Selmanović, nema.

– Mislim da je jako bitna zdravstvena politika koja je kada je u pitanju porodična medicina zakazala. Nije bilo dobre razvojne politike u smislu jačanja primarnog sektora. Mi moramo shvatiti da smo mi sposobni svojim obrazovanjem koji stičemo, kao specijalisti porodične medicine da odgovorimo na 70 do 80 odsto zahtjeva naših građana – navodi ona, piše Dnevni Avaz.

Stoga je ključno pitanje što ako ostanemo bez ovih liječnika, kome ćemo pokucati na vrata i hoće li nas uopšte više ko imati pregledati. Odgovor leži isključivo u institucijama sistema koje su očito još slijepe nad gorućim problemom u društvu.