FOTO: srna

Obilježavanje je počelo služenjem parastosa kod spomen-obilježja, uslijedilo je polaganje cvijeća i na kraju obraćanje zvaničnika.

Za poginule borce Vojske Republike Srpske služen je parastos, položeno cvijeće i zapaljene svijeće.

Predsjednik vlaseničke Boračke organizacije Mile Simanić izjavio je novinarima da se na ovaj dan desilo zvjerstvo i iživljavanje koje niko neće zaboraviti.

"Oni kojima danas odajemo počast ubijeni su samo zato što su branili Vlasenicu, srpsku nejač i srpsku zemlju", poručio je Simanić.

Simanić je rekao da su ovo godine tuge, nepravde, nerada i ugnjetavanja, izvrgavanja ruglu svih Srba sa ovih prostora, a posebno poginulih boraca i da Sudu i Tužilaštvu BiH ne pada na pamet da pokrenu bilo kakvu istragu i procesuiraju izvršioce ovih zlodjela, jer se tačno zna ko je bio komandant, ko je napravio masakr.

"Svake godine ćemo na našim stratištima pričati o iživljavanju nad mrtvima i živima. Oni tamo orkestriraju svoje nazovi svjedoke, kažu šta da rade, napišu im, onda oni lažno svjedoče pa optuže nevine Srbe. Jedan takav primjer je i Miroslav Kraljević koji se bori i izboriće se protiv nepravde i kome treba da damo podršku", naveo je Simanić.

Predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Vlasenica Nada Ninić, koja je izgubila sina Zorana Ostojića, poručila je mladima da treba da nastave obilježavanje ove godišnjice, da se ne zaborave junaci koji su mučenički stradali na ova dan.

"Za ove zločine niko nije odgovarao, ali se nadamo će ih stići najteža, Božija kazna", izjavila je Ninićeva.

Načelnik Vlasenice Miroslav Kraljević izjavio je novinarima da je na Rogosiji veliko stratište, da je ovdje 1992. godine mučki, na najteži i najsvirepiji način poginulo 29 boraca i civila koji su branili srpsku nejač, svoje ognjište i teritoriju.

"Rogosija je u dva navrata stradala, u junu 1992. i u septembru iste godine, kada je na neviđen način 29 momaka izgubilo život. Kao neko ko je bio učesnik rata, trudim se da svih ovih godina borci koji su izgubili život braneći Republiku Srpsku ne budu zaboravljeni", rekao je Kraljević.

On je rekao da Spomen-obilježje na Rogosiji svjedoči o velikim žrtvama i tom vremenu, te da je bitno da generacije koje stasavaju ne zaborave šta se desilo toga dana i šta se dešava danas na jedan drugačiji način, kroz politiku.

Kraljević je podsjetio da Srbi moraju biti jedinstveni i čuvati Republiku Srpsku, te da će se kao načelnik truditi da nijedno srpsko stratište ne bude zaboravljeno i i da svaki srpski borac bude pominjan kako dolikuje.

"Ovdje je 2016. bilo do 30 ljudi, danas u velikom broju dolaze na obilježavanje ovog za Vlasenicu bitnog datuma. Mi ćemo se potruditi da ovaj i sve ostale događaje podignemo na još viši nivo. Moramo poštovati svoju Republiku Srpsku, pismo, grb, zastavu. Da nam se ne ponovi istorija i teški dani kroz koje su Srbi prošli", rekao je Kraljević.

Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić rekao je na skupu na Rogosiji da mu je drago što vidi veliki broj mladih, jer omladina mora znati šta se dešavalo kroz istoriju da bi nastavili ovo obilježavanje.

"Ovo sveto mjesto je simbol stradanja i žrtve, ali prije svega i simbol junaštva, slobode, herojstva, simbol pobjede i vaskrsenja. Dužni smo da se u molitvenoj tišini pomolimo za duše naše poginule braće, najhrabrijih među nama koji su svojim životima platili slobodu u kojoj uživamo i živimo", naveo je Ostojić.

Ostojić je rekao da čovjek umire onda kada je zaboravljen i kada ga ne spominju, te da dok god budemo palili svijeće i polagali cvijeće na spomen-obilježja srpskim junacima, oni neće biti zaboravljeni.

On je rekao da se 30 godina živi u miru i da se treba moliti da ovo bude vijek mira u kojem će se Srbi više rađati, a manje umirati, da se oni koji su otišli sa ovih prostora vrate i da složno žive u Republici Srpskoj.

Dijana Deurić Munjić, koja je u ratu izgubila oca Radomira i strica Dragoljuba, novinarima je izjavila da je obilježavanje potresno iako je prošlo mnogo godina od pogibije.

"Roditelj sam dvoje djece i znam šta znači ostati bez roditelja, jer sam imala četiri godine kada su mi poginuli otac i stric. Ostala sam sa bakom i djedom koji su preminuli", navela je Munjićeva.

Ona je rekla da joj je uvijek teško kada čuje priče kako su na svirep način ubijeni njen otac i stric.

Dijana Marinković izgubila je oca Milana Sekulića, koji je pronađen nakon mjesec dana, bez glave, masakriran, teško prepoznatljiv.

"Bio je ranjen, pao je direktno muslimanima u ruke. Možete zamisliti šta su mu radili. Mjesec dana im je bio u rukama, mučen. Kada je pronađen brat je otišao da ga identifikuje i po zubima ga je prepoznao. Godine mogu da prođu, ali tuga ostaje", navela je Marinkovićeva.

Cvijeće kod Spomen-obilježja na Rogosiji položile su porodice boraca poginulih na ovom stratištu, predstavnici republičke i opštinske organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila, predstavnici Udruženja logoraša regije Birač, Trećeg pješadijskog /Republika Srpska/ puka, Udruženja ratnih vojnih invalida Vlasenica, boračkih organizacija Vlasenica i regije Birač, opštinskih vlasti Vlasenice, Milića, Zvornika, planinari "Acera", predstavnici biciklističkog kluba "KPL", te Lovačkog udruženja "Igrišta".

Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )