Kada car Dekijev nasljednik Kumvrikije poče neštedice mučiti i ubijati hrišćane, stupi pred njega neustrašivi Levkije pa izobličavajući ga, reče mu: “Zašto si sam na svoju dušu zaratio, o Kumvrikije?” Razjareni sudija naredi odmah da ga biju i muče, i najzad mačem posjeku.

Levkije namučeni iđaše na posječenje veselo kao na svadbu. Videći smrt hrabroga Levkija, Tirs blaženi raspali se revnošću božanskom, pa poput Levkija i on stupi pred sudiju i izobliči ga za zločine i za nevjerovanje u jedinog istinitog Boga. I on bi bijen i u tamnicu bačen. Nevidljiva ruka Božja iscjeli ga od rana, otvori mu vrata od tamnice i izvede ga. Tirs odmah ode episkopu kesarijskom Fileju, da ga ovaj krsti. Po krštenju ponovo bi uhvaćen i mučen, no on trpljaše muke podnoseći ih kao u snu, a ne na javi. Silom molitve njegove popadaše mnogi idoli.

Vidjevši ovo, žrec idolski Kalinik obrati se u vjeru Hristovu. I on i Tirs bijahu osuđeni na smrt. Kalinika mačem posjekoše, a Tirsa metnuše u drveni sanduk, da testerom prestružu. No sila Božja ne dopusti ovo, te testera ne mogaše drvo ni zaparati.

Tada Tirs sveti usta iz sanduka, pomoli se Bogu blagodareći mu na mukama i predade mirno duh svoj Gospodu svome. Krajem IV vijeka kesar Flavije postroji kod Carigrada crkvu svetom Tirsu, i u nju položi mošti njegove svete. Svetitelj se javio u viziji carici Pulheriji i preporučio joj, da sahrani mošti čerdeset mučenika do njegovih moštiju.

Kada car Dekijev nasljednik Kumvrikije poče neštedice mučiti i ubijati hrišćane, stupi pred njega neustrašivi Levkije pa izobličavajući ga, reče mu: “Zašto si sam na svoju dušu zaratio, o Kumvrikije?” Razjareni sudija naredi odmah da ga biju i muče, i najzad mačem posjeku.

Levkije namučeni iđaše na posječenje veselo kao na svadbu. Videći smrt hrabroga Levkija, Tirs blaženi raspali se revnošću božanskom, pa poput Levkija i on stupi pred sudiju i izobliči ga za zločine i za nevjerovanje u jedinog istinitog Boga. I on bi bijen i u tamnicu bačen. Nevidljiva ruka Božja iscjeli ga od rana, otvori mu vrata od tamnice i izvede ga. Tirs odmah ode episkopu kesarijskom Fileju, da ga ovaj krsti. Po krštenju ponovo bi uhvaćen i mučen, no on trpljaše muke podnoseći ih kao u snu, a ne na javi. Silom molitve njegove popadaše mnogi idoli.

Vidjevši ovo, žrec idolski Kalinik obrati se u vjeru Hristovu. I on i Tirs bijahu osuđeni na smrt. Kalinika mačem posjekoše, a Tirsa metnuše u drveni sanduk, da testerom prestružu. No sila Božja ne dopusti ovo, te testera ne mogaše drvo ni zaparati.

Tada Tirs sveti usta iz sanduka, pomoli se Bogu blagodareći mu na mukama i predade mirno duh svoj Gospodu svome. Krajem IV vijeka kesar Flavije postroji kod Carigrada crkvu svetom Tirsu, i u nju položi mošti njegove svete. Svetitelj se javio u viziji carici Pulheriji i preporučio joj, da sahrani mošti čerdeset mučenika do njegovih moštiju.

Sveti mučenici Filimon, Apolonije, Arijan i drugi
U vrijeme Dioklecijana neki sudija Arijan ljuto mučaše hrišćane u Misiru. Pa uhvati i Apolonija i priprijeti mu mukama. Ovaj se uplaši od muka, pa potplati nekog poznatog muzikanta Filimona, neznabošca, da bi on mjesto njega, prerušen u njegovo odijelo, prinio žrtvu idolima.

No kada Filimon stupi pred idole, najedanput zasija svjetlost hrišćanske vjere u srcu njegovom i on se prekrsti. Potom izađe i poče vikati: “Hrišćanin sam! sluga Hrista Boga živoga!” Čuvši ovo sudija, nasmija se, misleći da se Filimon podsmijava hrišćanima. Potom Filimon bi mučen groznim mukama. Dažd s neba pade na njega i krsti ga.

Najzad i Filimon i Apolonije bijahu posječeni od Arijana sudije. No tada i Arijan posta hrišćanin, pošto izliječi svoje slijepo oko čudesnim načinom na grobu Filimonovu. Osuđen na smrt od cara Dioklecijana, i pogubljen sa četiri vojnika, koji sebe objaviše hrišćanima.

Molitva za današnji dan
“Poznadoste vjeru, priznadoste Hrista, predadoste tijelo, da bi dušu spasli, zato vam se ime na nebesi blista i u crkvi svijetli, ognji neugasli. Molite se za nas, besmrtni junaci, Da odbiju od nas grijehovni oblaci, Levkije blaženi i Tirse viteški Kaliniče slavni, dični Filimone, i ostali redom, bol podneste teški, No sad ste građani bolje vasione, molite se za nas, krasni svetilnici, mol'te se za crkvu, Božji mučenici. Poznadoste ljubav, nebesku svojinu, zemlja joj ne znade ni imena pravog, videste je cijelu u Božijem Sinu, u znaku pacpeća i čela krvavog. Sada ste blizu Boga, i lice mu zrite, molitvama vašim grijehe nam pokrijte.”, piše Alo.