Film "Dara iz Jasenovca" premijerno je prikazan 2021.godine i već na prvoj projekciji, izazvao je veliku pažnju javnosti.

Film je bacio svjetlo na neke od najmračnijih događaja sa prostora Balkana tokom Drugog svjetskog rata podsjetivši na ogromna stradanja Srba, Roma i Jevreja u Jasenovcu pod upravom Nezavisne države Hrvatske.

Radnja filma prati desetogodišnju djevojčicu Daru koja, nakon hrvatsko—njemačke ofanzive na Kozari, sa porodicom završava u koncentracionom logoru. Nakon što joj ubiju majku i starijeg brata smisao njenog života postaje da u uslovima terora i apsolutnog uništenja svega ljudskog, sačuva život mlađem bratu. Svi događaji u filmu pisani su na osnovu autentičnih svjedočanstava preživjelih logoraša.

Zasnovan na istinitim događajima, u ostvarenju se, pored znanih i neznanih logoraša, pojavljuje i veliki broj istorijskih ličnosti, a kako to ponekad biva - stvarnost često umije da bude šokantnija i strašnija od onoga što je prikazano.

Ovo su stvarne ličnosti koje se pojavljuju i filmu "Dara iz Jasenovca" i njihove sudbine nakon Drugog svjetskog rata:

Miroslav Filipović
Miroslav Filipović (u filmu ga igra Vuk Kostić) bio je franjevac, ustaša i jedno vrijeme komandant logora Jasenovac i logora Stara Gradiška. Bio je sveštenik od 1939. Uzeo je religijsko ime fra Tomislav, pod kojim je bio poznat sve do 1942. Nakon uspostavljanja NDH pridružio se Ustaškoj vojsci. Odgovoran je za masovne zločine nad srpskim stanovništvom, naročito u selima oko Banjaluke. Kažu da su ga zbog toga prozvali "fra Sotona". Službeno je isključen iz franjevačkog reda i nakon toga se potpuno posvetio ustaškom pokretu.

Neki izvori navode da je za vrijeme njegovog komandovanja od samo četiri mjeseca u Jasenovcu pobijeno 20 do 30 hiljada zatočenika mada ove brojke variraju. Bio je poznat po neviđenim zvjerstvima i tome što je kombinovao religiju sa ekstremnom političkom ideologijom. Preživjeli logoraši svjedočili su kasnije da je nebrojano puta svojeručno ubijao zatvorenike i to iz čiste zabave.

Početkom maja 1945. pobjegao je u Austriju, i predao Britancima, koji su ga izručili jugoslovenskim vlastima. Izveden je pred vojni sud gdje je osuđen na smrt vješanjem.

Vjekoslav "Maks" Luburić
Vjekoslav "Maks" Luburić (u filmu ga igra Marko Janketić) bio je jedan od najbrutalnijih ustaških zapovjednika, oficir i gotovo cijeli rat zapovjednik sistema koncentracionih logora među kojima je najveći bio Jasenovac.

O njegovoj mladosti nema mnogo podataka. Prema srpskim izvorima, prije rata je bio poznat kao obični kriminalac i bio je kažnjavan zbog raznih krivičnih djela. Prema hrvatskim izorima, radio je kao perač sudova u jednom restoranu i kasnije kao pisar u jednoj štedionici za zdravstveno osiguranje.

Kada je Ante Pavelić pobjegao u emigraciju, pošao je za njim i prošao obuku u raznim ustaškim logorima u Mađarskoj. U jednom od njih dobio je i nadimak "Maks". Luburić je bio osnivač, a poslije pogibije Mije Babića, i komandant koncentracionih logora u NDH, a od kraja 1941. je zapovijedao Ustaškom odbranom, koji je bio III odsjek Ustaške nadzorne službe. Ustaška odbrana, kasnije preimenovana u Ustaški obrambeni strug, je učestvovao u operacijama protiv četnika i partizana, i takođe je upravljao koncentracionim logorima i sprovodio masovan teror.

Sopstvenom inicijativom, dok je bio u egzilu, projektovao je sistem koncentracionih logora Jasenovac i taj plan objavio u septembru 1941. Bio je prvi komandant Jasenovca i za rad je odgovarao jedino Ante Paveliću koji je izuzetno cijenio njegove "sposobnosti". Sa druge strane, čak i nacistički posmatrači su ga okarakterisali kao "velikog sadistu" i "živčanog bolesnika".

Poslije rata komandovao je "križarima" - proustaškim jedinicama koje su vodile gerilski rat protiv nove jugoslovenske države, ali je na kraju bio primoran da pobjegne u Španiju. Odande je godinama rukovodio terorističkom organizacijom ustaša - Hrvatski narodni otpor.

Njegova djelatnost vjerovatno je privukla pažnju jugoslovenskih tajnih službi. Ubijen je u svojoj vili u Španiji 20. aprila 1969, tako što mu je čekićem razbijena glava.

Dinko Šakić
Dinko Šakić (u filmu ga igra Petar Đurđević) bio je komandant koncentracionog logora Jasenovac. Zahvaljujući rodbinskim vezama s Luburićem (bio je oženjen njegovom polusestrom Nadom) nakon 1941. brzo se penjao u ustaškoj hijerarhiji. Od februara 1942. bio je u Jasenovcu na raznim dužnostima da bi od aprila 1944. postao i njegov zapovjednik.

Nakon rata, uspio je da sa suprugom pobjegne u Argentinu gdje je otvorio malu fabriku tekstila i mirno živio. U kasnijim decenijama za medije je izjavljivao da se ni zbog čega ne kaje i da bi “opet sve učinio isto”. Godine 1998. zahvaljujući naporima centra Simon Vizental, uhapšen je i izručen Hrvatskoj. Šakić je osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Umro je u zatvorskoj bolnici Remetinec u Zagrebu u 86. godini 21. jula 2008. Njegovoj sahrani su prisustvovali brojni hrvatski desničari, a sahranjen je u punoj ustaškoj uniformi iz Drugog svjetskog rata.

Nada Šakić
Nada Šakić rođena Tambić (u filmu je igra Alisa Radaković) bila je čuvarka ženskog logora Stara Gradiška, žena Dinka Šakića i polusestra Vjekoslava Luburića. Tokom boravka u logoru, iako jako mlada, ostala je upamćena po neviđenim zvjerstvima. Kažu da je uživala u mučenju i često ubijala bez ikakvog povoda.

Zajedno sa upravnicom logora Marijom Majom Buždon i čuvarkom Božicom Obradović (u filmu je igra Ana Lečić) činila je "crnu trojku" mladih žena koje su se hvalile počinjenim zločinima i zvjerstvima.

Nikada joj nije suđeno za zločine koje je počinila. Uspjela je da pobjegne iz zemlje i emigrira u Argentinu. Sredinom 1998. Jugoslavija je tražila njeno izručenje, ali je isto učinila i Hrvatska. Nada je isporučena Zagrebu samo da bi tamo bilo utvrđeno da nema dokaza protiv nje. Nakon toga živjela je u domu za stare i umrla je 2011. u 84 godini života.

Ante Vrban
Ante Vrban (u filmu ga igra Igor Đorđević) bio je bojnik (major) Ustaške vojnice i zamjenik zapovjednika logora Stara Gradiška.

Prije rata je radio kao trgovački pomoćnik. Već od 1941. pristupio je ustašama, a njegovo ime povezuje se sa masovnim ubistvima prije svega Srba i Jevreja. U logor Stara Gradiška bio je od novembra 1941.

Poslije sloma NDH povukao se u Austriju, ali se 1946. vratio na kratko u Hrvatsku da uspostavi vezu sa "križarima". Godine 1947. uhvatila ga je UDBA i suđeno mu je pred hrvatskim Vrhovnim sudom. Prema dostupnim izvorima, na suđenju je priznao da je tokom boravka u logoru Stara Gradiška otrovao 63 bolesne djece. Osuđen je na smrt vješanjem. Kao datum njegove smrti navodi se 31. avgust 1948.

Diana Budisavljević
Diana Budisavljević (u filmu je igra Sanja Moravčić) bila je jedina svijetla tačka u hororu zvanom Jasenovac. Humanitarka austrijskog porijekla, bila je udata za hirurga Julija Budisavljevića, šefa hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Procjenjuje se da je tokom Drugog svjetskog rata spasila preko 15 hiljade djece iz ustaških logora smrti što njenu akciju po broju spasenih života svrstava u red najvećih poduhvata vezanih za logore tokom Drugog svjetskog rata.

Spasena djeca uglavnom su bila smheštena u hrvatske porodice, ali i crkve, manastire…Da bi sačuvala podatke o djeci koju je zbrinjavala, vodila je kartoteku o njima, s nadom da bi jednoga dana mogla biti vraćena svojim biološkim porodicama. Nažalost, te datoteke oduzele su joj nove jugoslovenske vlasti nakon rata, a njena ponuda da pomogne prilikom identifikacije djece nije prihvaćena.

Poslije Drugog svjetskog rata otišla je u Inzbruk gdje je živjela tiho i povučeno. Kažu da se do smrti nije oporavila od posljedica obilaska logora. Rijetko je govorila o onome što je radila tokom rata i decenijama je bila zaboravljena. Umrla je 20. avgust 1978. u 87. godini, prenosi Stil iz Istorijskog zabavnika.

Tek početkom 21. vijeka počelo je da se govori o njenom velikom poduhvatu nakon čega je i posthumno nagrađena sa nekoliko odlikovanja. Godine 2019. snimljen je film "Dnevnik Diane Budisavljević, a nešto prije toga i dokumentarac "Dianina deca".