Praznik je uspomena na ovozemaljsku smrt Bogorodice i prema jevanđelju to je dan kada se ona vaznijela na Nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.

Uspenje Presvete Bogorodice spada u red Bogorodičnih praznika i proslavlja se svake godine 28. avgusta, odnosno 15. avgusta po julijanskom kalendaru.

Za taj veliki praznik ustanovljen je dvonedjeljni post.

Najkraći je od četiri velika godišnja posta, a Gospojinski post poznat je još i kao Uspenski i ustanovljen je u čast Bogomajci, zbog čega se vjeruje da je posebno značajan za žene i za majke, pa se vjernici i vjernice pričešćuju na Veliku Gospojinu.

Post se završava 28. avgusta po novom kalendaru, na Veliku Gospojinu, ali ako ovaj praznik padne u srijedu ili petak, onda se ne mrsi ni tog dana, već se jede riba.

Uspenje Bogorodice slika se na zapadnim zidovima pravoslavnih manastira, a jedna od najljepših naslikan je u manastiru Žiča, zadužbini Nemanjića.

Za Velikom Gospojinom slijedi i Rođenje Presvete Bogorodice - Mala Gospojina koja se obilježava 21. septembra.

Presveta Bogorodica je nakon Hristovog rođenja proživjela još 48 godina. Predanje kaže da je Bogorodica živjela 60 godina, a prema nekim izvorima 72 godine. Nadživjela je svoga sina, nastavila njegovu misiju i bila svjedok mnogih  događanja.

Posljednjih 15 provela je kod svetog Jovana Bogoslova, Hristovog učenika, kome ju je Hristos povjerio na čuvanje.

Prema predanju, često je izlazila na Maslinku goru, sa koje se njen sin vazneo u nebo i tu se molila Bogu, želeći da se i ona tamo preseli, kako bi gledala Hristovo lice.

U Grčkoj i Rumuniji, ovo je i državni praznik. Vjernici masovno posjećuju čudotvorne Bogorodičine ikone. Posebno je svečano u Jerusalimu, gdje se obavlja obred simbolične sahrane Bogorodice.

Vreme između Velike i Male Gospojine zove se u narodu Međudnevnica, kada žene beru međudnevničke trave - hajdučku travu, kičicu, ugaslicu i druge kojima liječe razne bolesti.

Po narodnom vjerovanju, taj period je najbolji za branje svih plodova, a tada ne trebe sklapati brakove jer mladenci neće imati sreće, a ko se razboli u te dane teško će se izliječiti.

Na Veliku Gospojinu, običaj je da se odlazi na izvore sa ljekovitim svojstvima, a mnogi bolesnici se umivaju na izvorima u nadi za iscjeljenje. Žene na ovaj dan ne treba da rade ništa u vezi sa kućnim poslovima.

Takođe, žene sutra idu na pričest jer se Bogorodica smatra zaštitnicom žena i majki. Mnoge porodice ovaj praznik slave kao svoju krsnu slavu, a i mnoge crkve i manastiri ga poslavljaju kao svoju slavu.

Proslavljanje Velike Gospojine u Srbiji pratili su vašari na kojima su se ljudi u prazničnom raspoloženju okupljali radi upoznavanja i druženja, ili trgovine. Na vašarima su se momci i djevojke upoznavali, igrali u kolu, a tu su se najčešće i svadbe ugovarale.