Njemu ovo nije prvi angažman u nastavi od 2011. godine, kada je otišao u penziju, a prošle godine je na nagovor dugogodišnjeg kolege i prijatelja, tadašnjeg direktora osnovne škole u Osmacima, godinu dana imao punu normu na mjestu nastavnika matematike.

 – To je bilo sasvim slučajno. Zajedno smo igrali šah u Šah klubu „Drina“ i on me je upitao da li znam nekoga ko nije zaposlen da predaje matematiku. U šali sam rekao da su svi zaposleni i da jedino mogu sebe da preporučim. On je to ozbiljno shvatio i ubjeđivao me dok nisam pristao. Prva zamisao je bila da radim dva mjeseca, ali se niko nije javljao na konkurse, te sam produžio da radim do polugodišta, a potom i do kraja školske godine – priča Bobar.

Sličan razgovor je bio i sada, kada su ga angažovali da radi u zvorničkoj osnovnoj školi.

 – Nazvao me je pomoćnik direktora i zamolio da im pomognem i pruzemem dio časova kako djeca ne bi gubila nastavu jer im se niko nije prijavio na konkurs – navodi Bobar.

Profesor Bobar je radnu karijeru počeo 1970. godine u osnovnoj školi u blizini Tuzle. Od 1976. do 1992. je radio u Građevinskoj školi u Tuzli. Tada je sa porodicom izbjegao u Čačak, a kada je došao u Zvornik susreo je direktoricu Olgu Andrijević, koju je odranije poznavao sa savjetovanja i takmičenja, i ona mu je rekla da se odmah prijavi da radi u Gimnaziji i SSŠ „Petar Kočić“ jer im je trebalo profesora. Tu je predavao matematiku i fiziku. Kasnije, 2006. godine je izabran za direktora, a 2011. godine je otišao u penziju.

 – Međutim, tu nije prestao moj angažman u nastavi jer su me zbog nedostatka kadra zvali iz Šekovića, gdje sam u srednjoj školi radio još godinu dana, a potom godinu dana u Papraći. Poslije nisam više radio sve do prošle godine kada sam predavao u Osmacima – navodi Bobar.

Direktor OŠ „Sveti Sava“ iz Zvornika Goran Ivanović kaže da je već dugo bio raspisan konkurs za nastavnika fizike na koji se niko nije prijavio.

 – Kako se niko nije javio, morali smo da aktiviramo profesora Vasilija Bobara koji predaje nešto više od pola norme fizike. Najvažnije je da ne gubimo časove, djeca su zadovoljna i nema nikakvih problema u izvođenju nastave iz ovog predmeta – rekao je Ivanović.

Govoreći o radu sa učenicima Bobar ističe da se ništa nije promijenilo samo se mnogo toga „modernizovalo“.

 – Uvijek je bio jaz između generacija, uvijek je bilo i dobrih i loših đaka. Neko je bio bolji, isticao se po znanju, a neko po nekim drugim osobinama. Svaka generacija ima svoje bisere i svoje probleme. Samo je razlika što su sistemi bili različiti pa se nekad problemi nisu toliko tolerisali i to onda nije bilo vidljivo u društvu kao sada. Odnos roditelj-nastavnik i društvo-škola nije bio kao danas. To se promijenilo. Nastavnik nije trpio toliki pritisak kao danas – navodi Bobar.

Sa Bobarom smo razgovarali o činjenici da sve manje srednjoškolaca studira matematiku i fiziku, ali i neka druga prosvjetna zanimanja.

 – Više je razloga zašto je to tako. Prije svega, studije matematike i fizike su teške i svi kažu da ako moram već toliko truda da uložim, a neću dobiti puno, onda je bolje da studiram neka tehnička zanimanja. Na ETF-u su, takođe, najbitniji matematika i fizika, a lako se dobije posao koji je odlično plaćen. Pored toga bitan i sam posao u smislu izvršavanja obaveza. Inženjer može da planira svoje vrijeme i ono što ne uradi danas može da programira sutra, a u školi to ne može jer se svaki dan radi projektovani obim posla. Stoga je posao prosvjetnih radnika i šalterskih radnika veoma težak zbog kontakta sa velikim brojem ljudi i što stalno morate biti prisutni i aktivni na poslu – smatra Bobar.

On je dodao da društvo mora nešto uraditi da se ova situacija promijeni.

 – Znate izreku, ako obućar napravi lošu cipelu, jedan čovjek će imati neudobnu obuću, ali ako napravite lošeg čovjeka  cijelo društvo ima problem. Zato se mora iznaći način da se prosvjeta podigne na viši nivo, odnosno da se popravi i kvalitet nastave i odnos prema prosvjetnim radnicima – ističe Bobar.

Bobar: Nekada je bilo toliko djece da su ih roditelji brojali
Govoreći o odlasku ljudi sa ovih prostora i uopšte smanjenju broja populacije u Republici Srpskoj, Bobar se prisjetio anegdote iz rodnog sela u opštini Šekovići.

 – U tom selu danas žive samo tri stanovnika, a 1971. godine, kada je rađen popis, bila su 33 domaćinstva. U jednom od njih je bilo dvanaestoro djece. Jednom je, okupljajući se oko trpeze za večeru, muž upitao ženu, jesi li prebrojala djecu, jesu li svi tu. Danas nema tako brojnih porodica – dodaje Bobar.

(Info Birač)